TBF

TBF

T.B.F. je nastao 1990. godine u Splitu, u Dalmaciji, u Republici Hrvatskoj, na planeti Zemlji. Sastav čine slijedeće osobe, imenom i prezimenom, godinom rođenja, horoskopskim znakom, te ulogom u predstavi: Mladen Badovinac, 1977, blizanac, – vokal, Luka Barbić, 1977, blizanac – vokal, klavijature, sampler, programiranje, Aleksandar Antić, 1973, vaga – vokal, scratch, programiranje, Ognjen Pavlović, 1980, rak – bas gitara, Nikša Mandalinić, 1975, jarac – električna gitara i Jan Ivelić, 1979, bik – bubanj.

Bez prijašnjeg iskustva u stvaranju glazbe, posebno hip-hop glazbe, započeli smo proces učenja vještina MC-inga (skraćeno od Master of Ceremony-termin u hip-hop kulturi koji označava “rap vokal”) od pionira hip-hopa (Run D.M.C.,LL Cool J, Public Enemy, BDP, N.W.A., Eric B & Rakim, Ultramagnetic MC’s,…).

1992. godine snimili smo tri pjesme u kućnoj produkciji, i plasirali ih na lokalne radio postaje. To su bili klasični hip-hop muzički zahvati sampliranja, odnosno korištenja uzoraka gotovih pjesama i ‘lijepljenja’ na repetativni beat, preko čega smo onda repali i pivali. Slijedili su nastupi uživo, od samog početka s bendom uživo, i to u Splitu i bližoj okolici, čime smo se približili publici i pokazali što možemo i što želimo. Zapazio nas je već renomirani splitski glazbenik i producent Dragan Lukić-Luky (producirao i svirao na albumima Daleke Obale, Dine Dvornika, Urbana, Olivera Dragojevića), te ponudio produciranje albuma. No, realiziranje albuma prvijenca dočekali smo tek 1997. godine. U međuvremenu smo malo studirali, radili na radiju emisije urnebesnog karaktera, nastupali u Splitu, uže a katkad i šire, snimili još dvije pjesme u demo verziji, te polako stjecali neki renome na Hrvatskoj glazbenoj sceni.

1997. godine izlazi naš debut album ‘Ping-pong : umjetnost zdravog đira’, u izdanju Croatia Records. Tekstovi su uglavnom govorili o problemima društva, a Hrvatska ih je imala previše i tada, kao i danas. Socijalna nota, problem narkomanije, kritika političke korumpiranosti, te općenito iskvarenih društvenih vrijednosti (dominacija degeneriranih materijalnih interesa uz netoleranciju prema svemu što je različito, zatiranje urbane mediteranske kulture), te svakodnevne ulične zajebancije, skuzajte na izrazu.

Glazbene podloge su načinjene isključivo korištenjem samplova, koje smo birali i spajali u cjelinu zajedničkim radom u studiju. To se razlikuje od uobičajene sheme po kojoj raperi uzimaju već gotove podloge od različitih producenata. Album smo nazvali ‘Ping-pong’, i tako postali pioniri novog i jedinstvenog muzičkog žanra u kojem smo do dan danas najbolji na svitu. Poznatije pjesme su ‘Ye’n Dva’ (video spot), ‘Malo san maka’ (video spot), ’3-logija jada’. Album je bija odlično prihvaćen, a povjerenje publike postigli smo odličnim i originalnim nastupima kombinirajući rap sa živim instrumentima. U izmjenjenim koncertnim aranžmanima pjesme su dobile novo ruho; od funka, soula, reggaea, grungea, rock’n’rolla, do klapskog pjevanja. Uz svirke, još smo malo studirali, te kao članovi amaterske glumačke skupine ‘Odron’, kreirali i postavili predstavu ‘Baš Beton i stupovi društva’, u produkciji splitskog HNK-a, a u režiji Ivice Buljana. Predstava je bila groteskno fantastično kabaretskog karaktera i igrali smo je po Hrvatskoj, pa čak i vani (Bugarska, Italija, Slovenija).

2000. godine izlazi naš drugi album, ‘Uskladimo toplomjere’, u izdanju izdavačke kuće Menart. Glazbu smo opet kreirali na isti način, a tekstovi su realno i kritički komentirali hrvatsku stvarnost, i to velikim djelom kroz šaljive priče. Kritičari su gotovo jednoglasno hvalili album, prozivajući ga hrvatskim albumom godine (što je potvrđeno na dodjeli novinarske nagrade Crni Mačak – najbolji album, omot, video spot za pjesmu Genije, produkcija, najbolji hip-hop album).

Video spotove smo radili za pjesme ‘Obračun kod Hakikija’, ‘Crna kava’ i ‘Pljačka’. Usput, još smo malo studirali, radili na radiju, te snimali sa ‘Odronom’ TV skečeve i seriju, parodiju na sapunice, prepunu bizarnog humora sa primjesama trash horrora i naučne fantastike. Nakon podužih pregovora sa HRT-om (hrvatskim nacionalnim TV programom) nismo uspjeli naći zajednički jezik, odnosno nismo naišli na dovoljno razumijevanje naše vizije humora od strane televizije.

2004. izlazi ‘Maxon universal’, treći CD grupe T.B.F., opet u izdanju Menarta, i opet u produkciji Dragan Lukića Luky-ja. Ali, za razliku od prethodna dva albuma, glazba je ovaj put snimljena instrumentalno, a samplove i scratcheve koristimo kao dodatke i ukrase. Albumu su prethodila dva predsingla, ‘Šareni artikal’ i ‘Alles gut’. Inače, ‘Alles gut’ je pjesma koja je na dodjeli nove hrvatske glazbene nagrade Zlatna Koogla, dobila nagradu za pjesmu godine 2003., a na Splitskom festivalu 2003. nagradu za najbolji tekst. Na novom albumu prevladava šaljivi kritički osvrt na kod nas sveprisutniju dominaciju materijalističkih vrijednosti potrošačkog mentaliteta po kojima se čovjek često vrednuje po tome koliko ima i šta ima, a ne kakav je.

Pokušali smo oslikati situaciju društvenog apsurda i rasula koji nastaje u procesu transformacije patrijarhalno-plemenskog uma u bezosjećajni subjekt divljeg kapitalizma, za kojeg su opće dobro i zakon, kao izraz opće volje, nepoznanice. O temeljnim civilizacijskim vrijednostima kao što su jednakost, bratstvo i sloboda da ne govorimo. A sve to u pozitivnom zvuku, od reggaea, duba, funka, junglea i afro-beat-a. Album se pokazao najuspješnijim do sad, s njega je “skinuto” 7 spotova (‘Šareni artikal’, ‘Alles gut’, ‘UV zrake’, ‘Nostalgična’, ‘Tobogan’, ‘Papilova’, ‘Esej’), te je dobija brojne nagrade u 2004. godini (5 Porina, 5 Zlatnih Koogli) i to u prestižnim kategorijama. Koncertna aktivnost je nastavljena uobičajenim tempom, a okrunjena najvećim dosadašnjim samostalnim nastupom TBF-a u maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu u veljači 2006, u organizaciji Radija 101.

U studenom 2007. u izdanju Menarta izlazi četvrti studijski album pod nazivom ‘Galerija Tutnplok’. 12 novih pjesama rezultat su zajedničkog rada tijekom zadnje tri godine, i nastajale su u predasima između svirki iz spontanog groovanja u garaži. Muzički se radi o kombinaciji žive svirke i samplova, i na neki način je ostvarenje zajedničkog potencijala benda. Album je najavljen u rujnu predsinglom ‘Đita’, za kojeg je spot izmontiran od privatnih video klipova snimljenih mobitelom za vrime đite na koju smo isli u rujnu 2006. Tekstualno se i ovaj put radi o sličnim temama kao i na prethodnicima, ali ovaj put sa čak dvije pjesme takoreći ljubavne tematike, koje kroz fantaziju o bezuvjetnoj ljubavi, ustvari govore o nedostatku ljubavi u suvremenom svijetu. Također, u pjesmama je osjetna doza razočarenja i promišljanja o apokalipsi, kao simboličnom krahu suvremenog zapadnog materijalističkog mentalnog sklopa, kao i rezigniranog komentiranja tužne domaće i globalne aktualnosti. Ipak, nada umire zadnja, i vječni optimizam se u svojoj blještavoj apsurdnosti javlja kroz stih pjesme ‘Smak svita’, ‘tu du du, nema nam pomoći! ‘

Likovno oblikovanje je dio koncepta albuma koji je zamišljen kao galerija umjetnina u kojoj je izloženo 13 radova mladih splitskih umjetnika. Želja je da široj javnosti predstavimo trenutak splitskog likovnog izričaja u čijem duhu pronalazimo i vlastite misli i osjećaje. Izložbe ce bit kroz 2008.-u postavljene u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Rijeci, Puli, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Ljubljani, Sarajevu, Beogradu i Skopju, a na www.galerijatutnplok.com izložba će biti postavljena virtualno.